-fakin' G-
Boli, do jednom
I"Najbolje bi bilo da se objesiš,", kaže kao da govori o izletu. Izletu bez mene.
Dođe mi da vrisnem.
Da ga sameljem sa zaboravom.
Mrziš osobu koja te voljela više od svega? Brate!
Zar nismo nas dvojica sve ono preživjeli?
Ali više ni ti ne diraš toliko.
A volim te tamo negdje daleko. Predaleko. I uvijek.
Ubojice ljubavi
Pogledao me kao pasivnu kuju. Na trenutak.
- "Ne, to nije momak u kojeg sam se zaljubio" - na njemu fizički vidljiva misao, iako brzo potisnuta, ostavila je obojici slutnju kraja.
Sve je divno. Uživamo, uglavnom. Samo ga sve to nešto smeta. A ja na trenutke divljam. Čini mu se bez razloga.
"Nije seks ionako u pitanju", nekako se pokušao utješiti. Ne shvaća da je to samo simptom izgubljenosti.
"Kako maknuti ovog idiota, eh...,zapravo lijepog, pametnog, čovjeka, od sebe. Zar ne vidi da ja ne volim ni sebe... Što on to voli? Još ga ne mogu odbaciti...
Ne još...
Ma! Laže! Isti je, samo se lijepo uvuče pod kožu...
Moj... Moj...", prolazilo mu je kroz glavu, dok me sebično vrijeđao šutnjom.
Mogu nastaviti. Mogu ga još malo voljeti do neba. Mogu jer...
Može i on mene....
Možda sve to vidi. Možda se u svojoj glavi jednako izgubljeno bori za nas. Jer se volimo kako nismo sanjali...
Još ta misao me drži.
21.09.2014. u 13:01 | 0 Komentara | Print | # | ^